Svjetski rekordi u atletici

Usain Bolt iz Jamajke istrčava bivši svjetski rekord na 200 m (19.30 s)
Jürgen Schult pored oznake za njegov svjetski rekord u bacanju diska (1986)
Atletičarke iz Istočne Njemačke kontroverzno su postavile brojne svjetske rekorde tokom 1970-ih i 1980-ih. Svjetska rekorderka Marita Koch i dalje tvrdi da je čista iako neki objavljeni vladini dosjei navode njenu upotrebu dopinga.[1]

Svjetski rekordi u atletici jesu najbolji postignuti rezultati atletičara u pojedinim disciplinama potvrđeni od Međunarodne atletske federacije.

Rekordi se bilježe u svim olimpijskim disciplinama i nekim drugim. Neslužbene rekorde u nekim drugim disciplinama prate i bilježe atletski statističari.

Kriteriji koji se moraju ispuniti za ratifikaciju primjenjuju se na državne ili druge rekorde manjeg nivoa, kao i na rezultate priložene kao kvalifikacijske norme za stjecanje prava nastupa na velikim takmičenjima, poput Olimpijskih igara.

Među kriterije spadaju sljedeće stvari:

  • Dimenzije staze i korištena oprema moraju biti po standardima. U cestovnim disciplinama staza mora biti precizno izmjerena od strane certificiranog mjerioca.
  • Rezultat mora biti postignut u jednospolnoj utrci osim u cestovnim disciplinama (cestovno trčanje i brzo hodanje).[n 1]
  • U utrkama štafeta svi članovi jedne štafete moraju biti iz iste države.
  • Tzv. "zečevi" (trkači koji imaju zadatak da postave određeni tempo u utrci) dozvoljeni su, ali pod uvjetom da nisu zaobiđeni za cio krug; zaobiđeni trkači moraju propustiti druge da prođu.
  • Testiranje na droge odmah nakon takmičenja sada se zahtijeva u svrhu ratifikacije rekorda. Rekordi postignuti prije uvođenja ovog zahtjeva i dalje su važeći. Takmičarima koji prođu ovaj trenutni test, ali kod kojih se kasnije otkrije prisustvo nedozvoljenih supstanci rekordi se poništavaju.
  • U trkačkim disciplinama do 200 m i horizontalnim skakačkim disciplinama dozvoljava se pomoć vjetra do brzine vjetra od 2,0 m/s. U desetoboju i sedmoboju brzina povoljnog vjetra mora biti manja od 2,0 m/s u svim dotičnim disciplinama, a maksimalna može biti do 4,0 m/s u bilo kojoj disciplini.
  • U trkačkim disciplinama do 800 m obavezni su potpuno automatsko mjerenje vremena i fotofiniš.
  • Ne postoje ograničenja za nadmorsku visinu; budući da rjeđa atmosfera ili veća nadmorska visina omogućuju manji otpor zraka, lokacije poput Mexico Cityja ili Sestrierea bile su mjesta gdje su postavljani rekordi u sprinterskim i skakačkim disciplinama. (Pogledajte članak Efekti velike nadmorske visine na čovjeka.) Rekordi postignuti na ovakvim lokacijama često imaju oznaku "A" (engleski: altitude = visina) iako ih to ne diskvalificira kao rekorde. U ovakvim okolnostima statističari prate i "najbolji rezultat na nivou mora". Dugoprugaške utrke na većim nadmorskim visinama, s manje kisika, idu na štetu takmičara.
  • U cestovnim disciplinama staza ne mora biti krug, ali ukupna visinska razlika između starta i cilja ne smije biti veća od 1:1000, tj. 1 m/km. Također, startna i ciljna tačka staze, izmjerene uzduž teoretske prave linije između njih, ne smiju biti udaljene više od 50% dužine utrke.
  1. ^ Turnbull, Simon (23. 10. 2005). "Athletics: Under the microscope". The Independent. Arhivirano s originala 28. 4. 2008. Pristupljeno 16. 7. 2009.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)


Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "n", ali nije pronađena pripadajuća <references group="n"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje


Developed by StudentB